S  R  E  D  N  J  A      Š  K  O  L  A      „V  I  T  E  Z“

Dragi (mnogobrojni) čitatelji,

U ovom broju samo za vas, samo zbog vas, jer ste vi to tražili, jedna i jedina, neponovljiva DVOJKA (aplauz ; „samo sjedite“) donosi friške vijesti s mjesta događanja (koja najava), but get real – to smo i dalje mi : vaša DVOJKA

POZDRAV

ĐINGL BEL, ĐINGL BEL, KAM ON EVRI BADI !!!  HO – HO – HO !

             POČINJE ODBROJAVANJE !!!

                        Vrijeme veoma brzo prolazi! To je nevjerojatno! Evo već smo u prosincu, još  malo pa Božić, Nova Godina… Možda se nekima čini daleko, ali polugodište je već tu. Ako želite popraviti ocjene, požurite! Trznite se malo! Posebno maturanti koji su de facto počeli misliti na školu tek negdje sredinom listopada kada su im se slegli dojmovi iz Španjolske. I još samo da profesori budu dobre volje pa vam daju šansu da odgovarate.

                                                                                                                                                                       Alen

                      Folk show

     Da ne bude da samo idemo u školu, dokazuje vam ovaj primjer: nedavno su nas pozvali iz CM kompanije da budemo, zajedno s njima, gosti na FTV-u. Do posljednjeg trenutka nismo uopće znali koja je emisija u pitanju, a na kraju smo saznali da je to „Folk show“. Proveli smo beskonačnih 6-7 sati na snimanju čak tri emisije zaredom uživajući u „pravoj narodnoj pjesmi i narodnom veselju“, kako kaže Enver Šadinlija. Posebno smo uživali u pjesmi koju je izvela stanovita Zuzi (oni koji su bili na snimanju     dobro znaju i zašto). Bilo je tu zvijezda i zvjezdica, ovakvih i onakvih, većinom ne baš vrijednih za pamćenje.

      Kako su nas počeli pozivati na razne emisije, sad samo čekamo da nas pozovu i na „Grand show“. Valjda smo zaslužili! Ipak je to još veći narodni „brand“.

     P.S. Moram napomenuti da je u navedenoj emisiji nastupio i mladi Vitežanin Davor

Badrov, koji je pokupio simpatije publike.

                                                                                                                                                                       Alen

                         Ipak se kreće

       Kao što ste mogli zamijetiti, u našem gradu su se malo pomalo počele obnavljati ulice, a među njima i ona glavna (ma, znate, ona „udarna“ gdje su Maccao, Brzogriz i sl.) Vjerujemo da će nam grad izgledati puno ljepše, pogotovo sljedeće ljeto. Radi se i pravi ; znači ipak se nešto kreće kod nas, no trebamo biti svjesni da ne možemo sve dobiti odjednom. Malo strpljenja!

Alen

         Govornička škola

         Od 3.11.2007. u Mlinima kod Dubrovnika održana je Govornička škola za učenike srednjih škola s hrvatskim planom i programom. Škola je trajala osam dana, a organizirao ju je Odjel za fonetiku Hrvatskog filološkog društva. Ravnatelj i autor projekta je bio prof. Ivo Škarić. Iz naše škole su u radu Škole sudjelovale tri učenice, a cjelovit izvještaj o svemu što se događalo u tih osam dana očekujemo u sljedećem broju DVOJKE.

                                                                                                                                                                Marija B.

POVIJESNO ZNAČENJE BOŽIĆA

                 Osim što znači kraj polugodišta, ono kad napokon odahnemo jer smo se privremeno riješili svih pismenih, kontrolnih, lektira itd., osim što sve nekako sjaji, svjetluca, svi se smiju, nose se one crvene kapice, pada snijeg, gori vatra, mirišu kolači, Božić nosi i duhovni mir, Božiju duhovnu poruku da je uvijek uz nas i da uvijek imamo mjesto kod Njega, u boljem svijetu.

                  Riječ „Božić“ je prvobitni naziv djeteta Isusa, mali Boga, a zatim je prenesen i na sam blagdan njegovog rođenja. Veliki Bog došao je kao malo dijete da nas ne bi prestrašio, da bi nas k sebi privukao.

                  25. prosinca kršćani su izabrali za dan slavljenja Isusovog rođendana kako bi se kršćanskim blagdanom zamijenila velika svečanost, starorimska svetkovina Dana rođenja nepobjedivog Sunca koju su slavili u vrijeme zimske obratnice. Kršćani su nekoć dan Isusovog rođenja smatrali i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenog Zapadnog rimskog carstva gotovo u cijeloj Europi početak nove godine bio je na Božić. I hrvatska božićna pjesma „Narodi nam se kralj nebeski“ sa stihom na tom mladom letu veselimo se upućuje na Božić kao prvi dan nove godine. Tek je 1691. godine Crkva prihvatila 1. siječanj kao Novu godinu.

                  Kako bi suvremeno slavljenje Božića bilo dostojanstveno, valja se svjesno opredijeliti za dostojnu, prije svega duhovnu, pripravu za taj blagdan. Mjesto svetkovanja treba biti krug obitelji i zajednica vjernika u crkvi. Potrebno je upozoriti na tri vrlo vidljive činjenice koje ugrožavaju istinsko božićevanje danas u našim krajevima. Najprije valja izbjeći potrošački odnos prema božićevanju, tj. podređivanje cijele božićne priprave trgovini. Dane prije Božića ispunjaju trgovačke reklame, različiti popusti i specijalni božićni paketi, uobičajena ponuda robe s božićnim naljepnicama i oznakama. Naravno, sve to odvraća naše misli od pravog značenja Božića i od drugih predbožićnih zadaća, a nameće nam neutemeljenu potrebu za kupovanjem i potrošnjom. Na koncu se može dogoditi da nam je božićevanje u tome da smo "za Božić dobili" nešto novo, nešto lijepo, nešto "pravo". Takvom potrošačkom božićevanju, koje zaboravlja na čovjekoljublje, valja se nastojati oprijeti. Isto tako ne bi bilo dobro prihvatiti „posvjetovljivanje" Božića i božićnih simbola. Doista, svatko smije svakome čestitati Božić i svatko smije slaviti Božić, čak svatko može i doći na božićnu misu polnoćku ; no, od božićevanja bez Božića, to čestitanje i slavljenje s Božićem ima zajedničko samo datum. Prestaje biti topla kršćanska svetkovina jer gubi svoju poruku o Bogu i čovjeku, a postaje bezsadržajan i prazan praznik s društvenom obvezom čestitanja.

                  Posljednjih godina Božić obilježavamo petardama, pucnjavom i vatrometom. Istina, to je simbol veselja, ali ne govori ništa o Isusovom rođenju niti atmosferi betlehemske štalice, Marijinog i Josipovog siromaštva ili jednostavnosti prvih Isusovih poklonika-pastira. Pucnjava, eksplozije, buka ne spadaju na mjesta gdje se događa Božić. LLLJJ

             Lijepo je čuvati tradiciju, njegovati je i cijeniti, ali ne kao ritua, ili samo tek tako da nastavimo ono što su započeli naši preci; puno je teže učiniti da se Božić dogodi u nama samima. Teško je odvratiti misli od materijalnog svijeta u kojem živimo, suvremenog svijeta tehnologije, svijeta koji robuje novcu, pohlepi, sebičnosti. Božiću smo se istinski znali radovati samo kao djeca, dok smo tako ushićeno gradili jaslice, pravili mami  ili baki šlag za kolače, tako neobično promatrali sijalice na jelki i uvijek se iznova pitali kako je moguće da se tako brzo izmjenjuju sve te boje: crvena, pa žuta, odjednom plava, zelena pa sve odjednom. J A sad smo savršeno svjesni svega da su to samo sijalice i da su to samo obični kolači s malo više šećera u prahu. To su samo simboli, a što prije naučimo radovati se sitnicama, puno ćemo više shvatiti vrijednost Božića, dopustiti da u nama samima zaživi radost, veselje, ljubav, želja da imamo druge i da se s

njima radujemo malom djetetu koje se opet iznova rađa, ni za bilo koga drugoga, nego za nas.

                                                                                                                                                            Maja (III₂₎

    O svetom Nikoli kao povijesnoj ličnosti nema puno sačuvanih podataka. Ne zna se točna godina njegovog rođenja, samo se navodi da je rođen oko 255. godine u mjestu Patari u Maloj Aziji. U tom gradu je obavljao i biskupsku dužnost, ali je u dobi od 58 godina preminuo u gradu Myri, a u vrijeme turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u Bari (Italija). Postoje legende o tome da je već kao dijete činio dobra djela, a kako je potjecao iz imućne obitelji, svojim je vlastitim bogatstvom pomagao siromašnim i bolesnim. Današnje vjerovanje o svetom Nikoli kao zaštitniku i darivatelju stvoreno je na temelju mnogih legendi. Jedna od najpoznatijih potječe iz njegove rodne Patare. Prema njoj je za Nikolina života živio propali plemić koji nije imao novaca za udaju svojih triju kćeri, pa je odlučio iskoristiti njihovu ljepotu i prodavati ih bogatim mladićima. Nikola je čuo za tu priču te je noću, pod prozor plemićeve kuće, donio vrećicu zlatnika. Tako je otac udao najstariju kćer. Poslije nekog vremena Nikola je ponovio isto pa je oac udao srednju kćer. Kad je došlo vrijeme za udaju i najmlađe kćeri, otac je odlučio saznati tko mu to pomaže, pa je pod prozorom čekao cijelu noć. Nikola nije želio da ga otkriju pa se snašao: popeo se na krov i ubacio zlatnike kroz dimnjak. Na ognjištu su se sušile čarape i zlatnici su pali ravno u njih. Iz toga događaja razvila se tradicija po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima običaja. U Engleskoj ga nazivaju Saint Nicholas, u Francuskoj Saint Nicolas, u Njemačkoj Sent Nickolaus, a u Poljskoj Mikula. Iz ove tradicije razvila se i tradicija Djeda Mraza ili Djeda Božićnjaka koji dolazi za Božić (ili kod nekih za Novu Godinu), malo drugačijeg imidža, ali sa istom porukom.

Sveti Nikola se također smatra zaštitnikom pomoraca, jer je, kažu, činio čuda i jednom zaustavio oluju na moru i spasio ribare, a običaj štovanja sv. Nikole u Hrvatskoj također seže u daleku prošlost. Na ulazu u uvalu Martinovik 1922. godine sagrađena je od hvarskog kamena kapela posvećena Gospi od Zdravlja i sv. Nikoli koju je kao zavjet podigao brodolomac Ivan Modrić.

Noć  uoči Svetog Nikole pod jastuk su se, u nekim primorskim krajevima, kriomice stavljale tri jabuke. 

Na kraju svega čini se da su upravo one tri djevojke „zakuhale“ cijelu priču o svetom Nikoli: da ne bi završile s ružnim bogatunima, pobrinuo se sveti Nikola.

Zato, djevojke, JESTE LI VI OČISTILE I PRIPREMILE SVOJE ČIZMICE?

                                                                                                                                                                   Sandro

                   IZOSTANCI UČENIKA !!!

    Izostanci učenika! Ova tema je uvijek aktualna, kako među učenicima, tako i među profesorima, pa smo odlučili napisati nešto o tome s nakanom da pokušamo neke stvari poboljšati - možda i uspijemo, tko zna?!

Učenici najčešće izostaju kada je test ili najavljeno ispitivanje jer žele dobiti bolju ocjenu, a nisu sve naučili za taj dan, ali nerijetko i iz dosade. Time dobivaju više vremena, ali i informacije o pitanjima koja su bila u kontrolnom, te kontrolu svojih ocjena. Prema mišljenju učenika, uzroci izostajanja su: ponekad neodgovarajući raspored sati, neki dani su prenaporni, za jedan dan bi učenik mogao odgovarati najviše dva predmeta, gradivo je preopširno i jednostavno se sve ne može stići redovito učiti, poziv nekoga tko upravo bježi s nastave, izbjegavanje loših ocjena....

Stavovi profesora su da učenici ne rade dovoljno, da su razmaženi, imaju negativan odnos prema profesorima i predmetu koji on predaje, te da je to dio odrastanja. Često učenici izostaju cijeli dan kako bi lakše opravdali 1-2 sata na koja ne žele ići, te je tako manje uočljivo izbjagavanje nastave, a onda se 1-2 sata pretvori u 6-7 sati. U svrhu opravdavanja izostanaka učenici često lažu, donose lažne ispričnice te manipuliraju roditeljima i razrednicima. Roditelji su često spremni pomoći pri pravdanju. Je li to u redu?!

Prijedlozi učenika kako bi se smanjili izostanci su: zanimljivija nastava, novije nastavne metode, manje opterećenje nastavnim gradivom, smanjivanje pritiska na učenike (koji je često prevelik), testovi bi trebali biti teži za one koji nisu bili prisutni, uspostavljanje kvalitetnijeg odnosa profesor-učenik.

Što još napisatina kraju? Iskreno se nadamo se da će ovo bar malo potaknuti učenike, a i profesore, na razmišljanje o tome zašto se izostaje i kako smanjiti te izostanke koji često nemaju nikakih rezultata (iako se učenicima u trenutku izostajanja ne čini tako).  Pa sretni blagdani svima, i profesorima i učenicima.

ANTIOLIMPIJSKI OBJEKTI !!!

       77 dana prije zime počelo je otvaranje i nadogradnja naših olimpijskih objekata za potrebe naših antiolimpijaca, pa je tako 3. 9. 2007. ponovno otvoren Antiolimpijski bazen. Otvorenju su nazočili svi profesionalni aktivni antiolimpijci (popularnog naziva: pušači) i još mnogo mladih perspektivnih antiolimpijaca koji tek ulaze u kvalifikacije, ali će, nadamo se, dostojno zamijeniti starije kolege koji se uskoro opraštaju od aktivnog bavljenja antisportom. Većina ovih antisportaša nakon kraće karijere dostojno je napustila ovaj antisport, ali također postoji velik broj i onih perspektivnih koji su se nakon naše srednje škole uputili u klubove u kojima postoje bolji uvjeti za bavljenje ovim antisportom.

Naš novi kompleks antisportskih objekata sadrži: urušene objekte s devastiranim svlačionicama i wc-ima, savršene za one koji su se počeli baviti antisportom; dva prazna antiolimpijska bazena sa skakaonicom (za perspektivnije), podrum s počupanim bojlerima za one koji bi se bavili antisportom da ih nitko ne ometa, okrnjene stepenice na kojima se može sjediti za što udobnije bavljenje antisportom i klupu na koju se možete „izvaliti“ da se odmorite od antisporta. Objekti su u odličnom stanju: toliko su devastirani da se ne morate brinuti o kukcima i ostalim štetočinama, jer su ih sve pojele žabe i veće životinje.

Svi zainteresirani za bavljenje antisportom ne moraju ispunjavati posebne prijave, neka samo dođu na naš kompleks bazena svakim danom od 00,00 do 24,00.

                                                                                                                    By: TonyChe

                            -Ušinuta priča-

Hrabri vitez Ezekiel  nakon kraćeg razmišljanja zaputio se na put pun opasnosti i svakojakih drugih stvari koje već idu uz to. Cilj mu je bio steći slavu ( u biti stići u drugo selo što kraćim putem) da ga već jednom ljudi, kad ga vide, ne zaobiđu, nego da mu se duboko naklone. I tako krenuo on na svoj mukotrpni put.

Nakon izlaska iz sela krenuo je prema šumi kroz koju treba proći da bi stigao u drugo selo na dogovor (zapravo su ga prijatelji već čekali, jer je kasnio). Ali znao je da još nitko nije uspio proći kroz tu šumu u jednom komadu. Zbog toga je zastao da razmisli, da li da ide okolnim, sigurnim putem koji je dvostruko duži ili da krene kroz šumu čije se opasnosti ne mogu mjeriti s gnjevom prijatelja što će ga morati pretrpjeti ako se ubrzo ne pojavi. Odlučio je krenuti kroz « Šumu ».

U šumi je bio već mrak, čulo se zavijanje svakojakih životinjica, a vidio je s vremena na vrijeme samo sjajne oči oko sebe. Zatim je iza sebe čuo nekakvo glasanje poput «mee meemeee», samo još opakije. Okrenuo se i opazio zvijer o kojoj su svi pričali. Bila je samo pola ovce, i to prednji dio, drugog dijela nije bilo, nitko ne zna zbog čega. Ezekiela je počela hvatati panika, strah mu je strujao kroz tijelo, ali onda se sjetio da je 6 godina svog života proveo trenirajući karate i da je to u biti samo pola ovce, čak nije bila ni čitava . Nije oklijevao ni trenutka: gru, tres, bum i 'Pola ovce' je uteklo u mrak. Znao je da ga još samo jedna prepreka dijeli od drugog sela, i to najveća koju je dosad morao prevaliti i preživjeti -  bila je to « Baba Dark-a », baba koja je po priči krala malu djecu i momke te ih tovila pa prodavala na pijaci. Ali Ezekiel je znao kako uteći Babi Dark-i. Čim je čuo kako stari hrapavi glas viče « hodi 'vamo, momčino, da ti nešto dam » iz sveg glasa je uzviknuo – Daj, Baba, Boga ti … dok ti nisam prst u nos stavio. I uspjelo je: baba je trčeći otrčala u kuću.

Zatim je Ezekiel sprintajući stigao do svojih frendova koji su bili toliko ljuti što ga čekaju već pola sata da su ga čim je stigao uhvatili i napravili redaljku tko će bolje udarit'. Naravno, nisu mu povjerovali kad im je sve ispričao jer su mislili da se želi izvući iz … nevolje zbog kašnjenja. Ali Ezekiel više ni ne pomišlja da ići kroz Šumu. Nadam se da mu vi vjerujete!

                                                                                                                                                                            Leno

     Što obući za Novu godinu? Ili vam se možda bliži prijateljičin rođendan? „Svi“ već imaju                                   spremne glamurozne kombinacije, samo ste vi još neodlučni. Možda će vam Dvojkini  kreatori

pomoći da dobijete nove ideje i iskombinirate nešto što već imate u ormaru odavno, ali zaboravljeno.

           Jest da malo kasnim, ali krivac…nisam ja! Uglavnom, moto ovih dana mi je 'nisam ja'.

Nedavno ja u trgovini kad me prodavač pita „pa gdje si ti, prije si češće dolazila?“, a ja njemu uporno da to nisam bila ja, da me je zamijenio. Nešto se nije poklapalo. Ono onda jesam bila ja, ali sad to nisam ja. Logično zar ne? I tako mi se mnoge situacije dešavaše u kojima nisam bila ja. Kad je onaj mali pekinezer lajao bez prestanka na stanici, pa mu netko stao na šapu i znala sam da je bilo namjerno. Ali nisam ja! Ili kad me je mama upoznala s jednom 'bitnom' osobom, tad sam ju jako dobro zafrknula. Rukovala sam se ja s njom, mama me nahvalila, ali ja sam prasnula u smijeh kad je ona otišla. Zašto? Pa jer to nisam bila ja! Ili kad je netko slučajno odnio ključ toaleta u školu, potpuno slučajno…ni to nisam bila ja. I tako mnogo nekih situacija u kojima su oči uprte u mene, a tamo nisam ja. Inače, bliži se već kraj početka ove školske godine, nadam se da će blagdani biti lijepi, ovakvi, onakvi, da ćemo sa obnovljenim baterijama, istom kilažom (ovo će biti teže, jer je mama već počela praviti spisak kolača…koje JA volim), dobrim vibracijama zakoračiti u sljedeće polugodište. Nekima i posljednje u ovoj školi… sretni blagdani. (Ovo je trebalo malo više blagdanski zvučati zar ne? Ajd' okolo zamislite pahulje, svječice, zvončiće, snijeg i eto vam ugođaja…isprika, nisam previše praznički raspoložena.)

                                                      Autorica: Nisam ja!

BOŽIČNI  ODBOJKAŠKI  TURNIR

       Svake godine u našoj školi organizira se božični turnir u nogometu, no ove godine se desila značajna i zanimljiva promjena: organiziran je BOŽIČNI ODBOJKAŠKI TURNIR. Atmosfera je bila mnogo bolja jer je za razliku od prethodnih godina pravo na sudjelovanje „izborio i ljepši spol“.

       Turnir je odlično organiziran zahvaljujući našim profesoricama tjelesnog ELIZABETI KRIŽANAC i VLASTI KNEŽEVIĆ, koje su, kao i mnogo puta do sada, pokazale u tome svoju izvanrednu profesionalnost. Veliko zanimanje za turnir odrazilo se na to da je gotovo svaki razred imao svoju ekipu (što nije bio slučaj sa nogomentim turnirima), a neki razredi, oni brojniji, imali su i po dvije.

      Ukupno su prijavljene 23 ekipe, no, nažalost, eliminacijom u prvom krugu broj se prorijedio: borbu za naslov najbolje nastavilo je dvanaest ekipa podijeljenih u četiri grupe. Iz svake grupe u daljnje natjecanje prolazi po dvije ekipe koje će uz mnogo muke, truda, znoja i strpljenja nastojati ući u finale. Nakon odigranih četvrtfinalnih utakmica, mjesto u polufinalu su izborile ekipe IV.₁, IV.₂, III.₃ i III.₅. U utorak, 11.12. i srijedu, 12.12. nazočili smo (ako su nas pustili sa sata) polufinalnim utakmicama ; 14.12. (petak) prvo je bila borba za treće mjesto između III.₃ i III.₅, a poslije te utakmice: IV.₁ protiv IV₂ – FINALEEEE !!!

      Treće mjesto je osvojila ekipa III.₃, a naslov najbolje odbojkaške ekipe u Školi, nakon teške i neizvjesne borbe, nakon 5 odigranih setova, osvojila je (zasluženo) selekcija IV.₂ .

       Svim ekipama želimo puno sreće i što bolji plasman u budućim natjecanjima, a prije svega dobru zabavu i odličnu igru.

                                                                                                                                   M. Križanac i I. Šantić, II.₁

  E, ovih dana u školi „nema šta nema“! Sad je zanimljivije ići u školu nego kod kuće gledat' „Oz“. Znate ona serija… ona scena sa žlicom… ma nema veze… Uglavnom, ovih dana sam dao nekoliko prijedloga upravi škole. Npr. štand za kupovanje ulaznica na ulazu u školu, jer mora netko „okrenut' pare“ na svom ovom nasilju. Uz ulaznice moći ćete kupiti i kokice, a ako ćemo biti radikalni, možemo prodavati i kacige zbog bombi i zastavica na kojima će pisati: „BIO SAM U ŠKOLI I PREŽIVIO SAM (manje-više)!“.

         Uz to, škola je u procesu „potpisivanja“ ugovora za emitiranje snimaka s nadzornih kamera (il' što englezi kažu „sisitivi“ kamera) ekskluzivno na Sportklubu, što znači da ćemo „ubit' koju paru“ i tu. I u svemu tomu vidimo onu staru poslovicu „dok jednom ne smrkne, drugom ne svane“, a nama koji ćemo „zarađivat'“ na svim tim tučama svanulo je kao u solariju! (ili krematoriju…)(znam da sam ponovio šalu, al nemam više ideja…). No ozbiljno, nemojte se više tući na školskim hodnicima (a ako ste negdje vani, nemojte se tući prije nego što mene nazovete… Ne, NE planiram vas rastavit', već mi ne radi kablovska, a nedostaju mi filmovi sa Steaven Seagalom). Šalu na stranu, ako se tučete, možete se ozlijedit'…jesam pametan!!!J.

- za one koji bi dvojku iz matematike -