S R E D N J A   Š K O L A “V I T E Z”

Dvojka na web-u

 Napokon smo i mi zakoračili u 21. stoljeće: imamo svoju web-stranicu. Znamo da je za neke ovo stara vijest, ali za one koji to još ne znaju: naša škola je napokon dobila svoju stranicu na internetu na kojoj i DVOJKA ima zasluženo mjesto. Naša web adresa je: http://www.sskola-vitez.net, pa ako ne uspijete dobiti primjerak omiljenog lista, sada znate gdje ćete nas sigurno naći.

Između dvije DVOJKE

Između dvije DVOJKE mnogo se toga događalo u i oko škole : Dan Škole, Dan Općine, maturalna zabava, kraj školske godine, ali su naši reporteri bili zauzeti učenjem za kontrolne, pismene, popravljanjem ocjena, pa nisu mogli odvojiti dovoljno vremena da sve to poprate svojim napisima. Nadamo se da ćemo u ovoj školskoj godini naći više suradnika. Redakcija nam se poprilično osula odlaskom prošlogodišnjih maturanata pa pozivamo sve one koji imaju kakvu reportažu, lijepu priču, pjesmu, šalu, crtež, itd. da nam se jave. Željeli bismo da svi učenici naše

škole, bez obzira na to jesu li članovi redakcije ili ne, sudjeluju u u izradi sljedeće DVOJKE.

KULTURNA DOGAĐANJA U VITEZU

Vitežani ne govore dovoljno o onome dobrom što se događa u našem gradu jer su često ta događanja zasjenjena lošim informacijma koje se brže šire, po onoj narodnoj: „Dobar glas se daleko čuje, a loš još dalje!“ Zato smo mi iz DVOJKE spremili kratak osvrt na kulturna događanja.

DANI KAZALIŠTA U VITEZU 2008.

Prva manifestacija ovog tipa uspješno je održana u tjednu od 20. do 27.10. Posjetitelji su imali priliku gledati predstave, prvenstveno komedije, različitih amaterskih kazališnih družina. Svaka predstava je bila dobro posjećena, ali su najviše zanimanja publike imale predstave „Gospođa ministarka“ koju su izvodili članovi Gradskog kazališta mladih (GKM) „Vitez“, te predstava kazališta slijepih i slabovidnih iz Zagreba „Lopovluku nigdje kraja nema“. Osim toga, imali smo priliku i gledati „Sumnjivo lice“, „Djelidbu“, te predstave za djecu : „Ljubav jednog maslačka“ i „Palčić Dugonja“. Ugostili smo kazališta iz Konjica, Travnika i Zagreba. Nadamo se da će ovi DANI KAZALIŠTA postati tradicija u Vitezu, a ovim putem moramo istaknuti udrugu ENTER, koja je sve to organizirala i, naravno, pohvaliti naše amatere iz GKM „Vitez“, koji su svojim predstavama dali značajan doprinos kulturnoj atmosferi našeg grada. Imamo i poruku za sve one koji su propustili pogledati bar jednu predstavu: „Pogriješili ste, ali nemojte i dogodine“.

GRADSKA GALERIJA VITEZ

Svi ljubitelji likovne umjetnosti, a naravno i umjetnici, dobili su svoj hram kulture. Naime, otvorena je Gradska galerija „Vitez“, koja će biti mjesto prezentiranja likovnih radova.

Galerija je smještena u prostorijama bivše čitaonice Gradske knjižnice. Svi Vitežani se slažu da je otvorenje Galerije velik korak za ovaj naš sve veći grad.

Umjetnici iz i izvan Viteza : Toni Zlojo, Dejan Pranjković, Josipa Bralo, Anto Mamuša, Zdenko Jurišić, Ivan Batarilo, Jadranka Senkić, Fabijan Tomić, Duško Abramušić, Kristina Tibold, Marinko Slipac, Nada Čabro, Tanja Topalović-Henn, Franjo Kovačević, Ivana Galić-Šantić, Saša Šantić, Marijana Pažin-Ivešić, Mladen Ivešić, Marko Gido sudjelovali su svojim djelima na Prvoj izložbi na otvorenju Galerije. Pozivamo vas da svojim posjetom podržite rad Galerije.

         Trrrrrrr … Kakav je to zvuk koji mi remeti san? Ah, da – opet ona budilica! (Bože, ima li dosadnijeg predmeta na ovom svijetu?) – Ustaj! … Nemoj da te opet zovem!!! – viče mi „stara“ s vrata moje, kako ona kaže, ludačke sobe. „Pa, da“, pomislim, „sve što je lijepo kratko traje.“ Ajmo opet u školu. Samo kad se sjetim kako sam lijepo spavala ona dva mjeseca… i ponovno utonem u san…, naravno, na dvije sekunde, a ona moja „stara“ mora sve pokvariti. – Hajde! – opet  s vikom i obveznim dodatkom: te kako sam sinoć bila vani, te kako nisam mislila da sam završila s lagodnim životom, pa da sam prekasno legla, a podočnjaci mi vise do brade. Pogledam se u ogledalo i zapitam: „Ogledalce, ogledalce, ima li goreg dana od današnjeg?“, a ono, mrtvo hladno, nije se udostojilo ni da mi odgovori. Baš se pitam zašto. Ah, znam: i ono me se uplašilo! Pa, naravno, kad sam bila ista:

„BJEŽI, PRIKAZO OD MENE!“

         Putem do škole bila sam kao zombi, a pored mene su prolazili drugi zombiji: malo mi je laknulo kad sam vidjela da nisam sama „neodgovorna“.

         U školi su svi happy: ponovni sastanak nakon dva mjeseca, grljenje, ljubljenje, „što ti je super nova zurka“, svi neke nove krpice nose, nove torbe…, a oni se jadni gušteri gube po cijeloj školi, profesori lude tražeći ih gdje su zalutali, a mi „kô stariji“ deremo se: GUŠTERI! GUŠTERI!

         I tako, mi pred kabinet, a ja sve nešto mislim  je li kasno da se okrenem za 180° i put kući…, ali ne, već je bilo kasno, već sam sjedila u klupi i slušala raspored za novu školsku godinu. Samo sam u sebi šmrcala i opraštala se od dugog i lijepog odmora. „Gotovo je, ozbiljan život počinje!“

J.K.

         Ovogodišnja generacija maturanata krenula je na svoje maturalno putovanje 21. rujna (nedjelja), a cilj nam je bio: Budimpešta – Prag – Beč. Voditelji putovanja bile su profesorice Irena Magerl Golubović, Adrijana Peša, Nada Vidović i ravnatelj Vatroslav Matić.

          Polazak je bio u 20,00h, pa smo, nakon cjelonoćne vožnje, u zoru stigli do Budimpešte na njezine prekrasne ceste ukrašene veličanstvenim mostovima. Nakon obilaska grada smjestili smo se u hotelu „Honor“ u predgrađu metropole. Tu smo se trebali odmoriti i nekoliko sati odspavati (ali se pod ekskurzijom ne podrazumijeva san i odmor, to svi znamo). Nakon večere je slijedio noćni obilazak grada.

        Ujutro, nakon okrepljujućeg doručka, krenuli smo prema glavnom odredištu – Pragu. U putu smo se zaustavili u Bratislavi gdje smo prošetali gradom i imali priliku fotografirati panoramu s vidikovaca. U večernjim satima stigli smo u Prag, u hotel „Opatov“ koji je bio glavno odredište mnogih ekskurzija iz cijele Europe.

       U 3 dana, koliko smo proveli u Pragu, posjetili smo dvorac Konopište, Karlov most, Zlatnu ulicu u kojoj se nalazi kuća Franca Kafke, katedralu sv. Vida, te zaplovili Vltavom. Imali smo i puno slobodnog vremena, koje smo uglavnom provodili u shoppinzima po Pragu.

        Pri povratku kući proveli smo nekoliko sati u Beču gdje smo imali priliku prošetati veličanstvenim dvorištem dvorca Schonbrun, dvarca lijepe carice Sissi, a kao šlag na kraju dobrodošlo nam je nekoliko sati provedenih u Prateru, velikom bečkom luna-parku.

        U Vitez smo se vratili 27.9.2008. čime je, na žalost, završila naša ekskurzija. Treba također napomenuti da je sve prošlo bez problema, kako i dolikuje učenicima Srednje škole „Vitez“.  

Maja

       Svaka školska godina za Učeničko vijeće počne upoznavanjem novih članova, tj. učenika prvih razreda. Na prvim sastancima se razmišlja o radu kroz godinu i donosi plan aktivnosti. Od planiranog za ovu godinu nešto smo već uradili, a neke aktivnosti su u toku realizacije.

Uspješno smo završili :

* Dani kruha – sudjelovali smo na izložbi najprije u našem gradu, a onda smo išli u Bugojno na županijsko natjecanje gdje smo OSVOJILI  PRVO MJESTO, te tako zaslužili da budemo organizatori tog natjecanja sljedeće godine, a i da budemo predstavnici naše županije sljedeće godine u Hrvatskoj.

* Humanitarni koncert – u petak, 10.10.2008. u 19,00 sati u kino-dvorani je bend „NO LIMIT“ održao koncert u sklopu akcije „HUMANITARNI KONCERT ZA DJEČIJA SRCA“, a članovi Učeničkog vijeća pomogli su u prikupljanju novca za kupovinu kombija za Centar za djecu s poteškoćama u razvoju „Duga“.

* Oglasna ploča – koja je već duže vrijeme bila u planu, napokon je postavljena

* Govornička škola – i ove godine su četiri predstavnika naše škole otišla u Hrvatsku na 32. Govorničku školu kako bi ojačali svoje govorničke sposobnosti, stekli nove prijatelje, a što je najvažnije i znanje koje će nam po povratku pokušati prenijeti.

Aktivnosti koje su u planu :

* Sportski turniri (nogometni, odbojkaški)

* Projekt „Dani kreativnosti“

* Zabava za Valentinovo

* Malo iznenađenje za maturante (za lijepo i dugo sjećanje, nadamo se)

Postoji još mnogo ideja što bismo mogli uraditi u toku ove godine, a nadamo se da će i čitatelji DVOJKE pomoći pri njihovoj realizaciji, ali i predlagati nove. Najvažnije je da imamo želju postići i uraditi što više te ispuniti  što više želja naših srednjoškolaca (zar nismo pravi političari?!)

*

M. A.

„To su dani kad bi majka od brašna crna i bijela puno toga napraviti htjela.“

      U našoj školi smo „DANE KRUHA“ obilježili na trgu pred Hotelom „Vitez“ gdje su sudjelovale sve škole s područja općine. Pod vodstvom prof. Ivone Vinac nastojali smo na najbolji mogući način predstaviti našu školu, našu kreativnost i maštu ukrašavajući stol raznim plodovima vrtova i polja, kruščićima, pecivima, pitama i kolačima, a sve to okruženo predmetima naših starih koje smo pronašli na tavanima. Sami smo se sebi divili kako nam je stol dobro izgledao.

      Dan poslije, 3. listopada, u šest sati ujutro, iz Viteza je prema Bugojnu krenuo autobus pun učenika osnovne i srednje škole „Vitez“ na županijsko natjecanje za „DANE KRUHA“. Iako je bilo rano jutro, iako su svi bili pospani, u autobusu je atmosfera bila „na visini“, pa nam je put prošao u trenu oka. U Bugojnu je bilo da ljepše ne može biti: na stolove smo izložili sve one košare s mirisnim pecivima, domaćim pitama i kolačima koje su neke mame pekle i usred noći. Sve smo to ukrasili raznim drugim plodovima zemlje, pored stola su stajali učenici u narodnim nošnjama i s puno uzbuđenja i nade iščekivali smo suce da kažu posljednju riječ. Dok su oni vijećali o najboljim radovima, učenici su predstavljali svoje škole. Našu školu je predstavila Valentina Ljubos, koja je pokazala kako se lijepom pjesmom unosi veselje.

      A onda je došao i taj dugo očekivani trenutak: proglašenje pobjednika. Na našu veliku sreću i zadovoljstvo, osvojili smo PRVO MJESTO u konkurenciji srednjih škola. Možete samo zamisliti našu radost i atmosferu koja je vladala u autobusu na povratku.

       Sljedeće godine ćemo mi biti domaćini županijskog natjecanja, a ono što nas još više veseli je sudjelovanje u Hrvatskoj za DANE KRUHA.

                                                                                                                 M., J. i C.

       Radi očuvanja uspomene i popularizacije djela pokojnog književnika Marka Martinovića-Cara i ove su godine održani „Dani Marka Martinovića“ uz istoimeni nagradni natječaj za kratku priču. Mnogi su poslali priče pa ih je stiglo oko 70. Od mnogo kvalitetnih priča izabrane su tri najbolje: „Pehović“ – Ante Zirduma iz Viteza, „Svaki pas ima svoj dan“ – Lorisa Gutića iz Zenice i „Povratak“ – Momčila Spasojevića iz Čelinca. Također su podijeljene i nagrade za mlade pisce, a dobitnici su: Dajana Sučić, Andrej Abramušić and our very own Denis Družić (za koga pisac ovog članka misli da je trebao pobijediti u svim mogućim kategorijama, pa da su i trebali izmisliti još kategorija da bi on mogao dobiti nagrade, pa čak i ako nije poslao priču… J). Izvrsna organizacija, kulturna druženja, promocije knjiga… da, lijepo je vidjeti da imamo jedno vrijeme u godini kada se svi maksimalno kulturiziraju i možemo se nečim ponositi...

                                                                          Denis D. 

„Suze Anđela“

      Sjedio je na napuštenoj klupi... Pognute glave osluškivao je kako ljudi užurbano prolaze. Na njegovom čistom, bijelom licu jasno se vidjela tuga.

      Toga jutra radosno je hodao ulicom kada je ugledao dječaka... Izgledao je kao jedan od anđela, imao je čisto lice i nevin osmijeh. Prišao je Anđelu i pokušao mu nešto reći. Anđeo ga nije razumio. Dječak mu je polako pružio svoju nježnu ručicu, pokušavajući ga dotaći...ali, nije mogao. Rastužio se i otišao sa suzama u očima...

      Anđeo je tada bezutješno sjeo na klupu. Vjetar je raznosio njegovu zlaćanu kosu, a nebesko plave oči napunile su se suzama. Nitko nije mogao vidjeti njegovu zadivljujuću ljepotu, niti ublažiti njegovu bol. Zadubljen u misli, nije primijetio da se dječak vratio i da sjedi pored njega na klupi. Niz njegovo sveto lice skliznule su suze i pale u malene ruke dječaka. Dječak se radosno zahvalio i otrčao noseći u rukama suze Anđela. Ugledavši sreću na licu dječaka, raširio je krila i s osmijehom na licu otišao...

 N…

                  NOGOMET

         Nakon dugotrajne polemike o novom članu Prve lige FBiH, tj. hoće li to biti NK „Vitez“ ili FK „Krajina“ iz Cazina, odlučeno je da oba tima uđu u navedenu ligu. Zbog toga je početak priprema, a tako i nogometne sezone, kasnio nekoliko tjedana pa su naši nogometaši ušli nespremni u prvenstvo. Ipak su svojim zalaganjem i trudom uspjeli iznenaditi sve ljubitelje nogometa u Vitezu i zabilježiti sjajne rezultate u prvih nekoliko kola. Nakon toga dolazi do pada u igri što je rezultiralo i padom s prve na petu poziciju. Do kraja jesenjeg dijela prvenstva ostala su još tri kola, od kojih dva u gostima i jedna utakmica kod kuće. Ekipu, kao i prošle sezone, s klupe predvodi trener Željko Biljuš te njegov pomoćnik Ivica Bonić. Igrački kadar je oslabljen odlaskom ponajboljih igrača iz prošle sezone u jače klubove u BiH i u Hrvatsku. Također treba spomenuti i naše juniore i kadete koji i pored školskih obveza uspješno treniraju i ukazuju na svijetlu budućnost ovog sporta u Vitezu.

                  KOŠARKA

  Prošle sezone su košarkaši HKK „Vitez“ ostvarili sjajan rezultat osvojivši prvo mjesto u Prvoj ligi Herceg-Bosne te se tako plasirali u Premijer ligu BiH. Tijekom ljetnih priprema za novu sezonu marljivo su trenirali i odigrali nekoliko   prijateljskih utakmica s ekipama iz Slovenije, koje su glatko pobijedili. Trener za ovu sezonu je gospodin Srzić, koji je stigao prije nekoliko dana, dok je njegov pomoćnik Vlatko Matić, bivši košarkaš ovog kluba. Također je došlo do promjena u upravi pa je tako novi predsjednik Darko Zekić, koji je doveo nekoliko pojačanja od kojih treba istaknuti Bakovića iz Čapljine i Rubina, bivšeg igrača KK „Zagreb“, dok je ostatak ekipe ostao isti. Tim predvode Ranko Križanović i Željko Palavra. Sezona je počela prije tri tjedna, a naši igrači su zabilježili tri poraza, ponajviše zbog teškog rasporeda. Treba naglasiti da HKK Vitez, zbog nedostatka adekvatnog prostora, domaće utakmice igra u zeničkoj dvorani „Bilmišće“, što je još jedna otežavajuća okolnost. Nadamo se da će unatoč teškim uvjetima rada izboriti opstanak u najjačoj ligi BiH te i dalje svojim uspjesima uveseljavati građane Viteza.

                   RUKOMET

      Malo je poznato da u Vitezu djeluje i rukometni klub jer, zbog loših uvjeta u našoj dvorani, prvenst-vene utakmice igraju u Novom Travniku. Zbog toga je smanjena posjećenost na utakmicama. Mladu i neiskusnu ekipu s klupe predvodi trener Mirko Milošević, a predsjednik kluba ovog ljeta je Vlado Štrbac. RK „Vitez“ trenutno se nalazi u donjem dijelu tablice 1. lige FBiH. Nadamo se da će se ispuniti obećanje gradonačelnika gospodina Vlade Alilovića kako će se u toku ove godine završiti izgradnja nove dvorane, pa da će od naredne godine rukometna, ali i košarkaška ekipa napokon igrati pred domaćem publikom u svojem gradu.

                   OSTALI SPORTOVI

                 Osim spomenutih, u našem gradu djeluje još nekoliko sportskih klubova: karate, plesni, odbojkaški,   stolnoteniski..Ne možemo a da posebno ne istaknemo jednog od najtalentiranijih  stolnotenisača u BiH, našeg učenika Ivana BOBAŠA. U svojoj dobnoj kategoriji prvak je BiH te je među 16 najboljih juniora Starog  kontinenta.

  Također treba spomenuti i mlade odbojkašice, koje vrijedno trenira i vodi naša profesorica tjelesne i zdravstvene kulture Elizabeta Križanac, uz pomoć svog supruga Zdravka Križanca.

       Na kraju ovog kratkog osvrta na viteške sportaše, ostaje samo da im DVOJKA poželi još više uspjeha i sportske sreće u narednoj sezoni.

Jakov Križanović i Nikola Šarić, II.₂